ponedjeljak, 7. prosinca 2015.

OPIS RUKOPISA
„Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda[1]


Narodna crkva u BiH je bila glavni izvor pismenosti jer se je Novi zavjet prepisivao na narodnom jeziku i pismu koje je bilo drugačije od onih iz okruženja, zahvaljujući kojem danas možemo da prepoznamo da je rukopis nastao u Bosni i nigdje drugdje. Jedini molitvenik Crkve bosanske od kojeg je sačuvano 2 istrgnuta fragmenta (Listići iz Monteprandona) pisan je takođe na narodnom jeziku i pismu. Očito je pismenost bila visoko razvijena i prisutna  kod običnih ljudi a ne samo kod bosanskog plemstva, te izjave tadašnjih inkvizitora svjedoče da su zanatlije i žene znali čitati i pisati.

Sadržaj rukopisa
Izoliranost Crkve bosanske uzrokovala je arhaičnost ii konzervativnost njenih pisanih spomenika, koji, kad se razvrstaju prema žanrovskoj pripadnosti i uporede sa srodnim pojavama susjednih južnoslavenskih književnosti, odvajaju sačinjavajući zasebnu cjelinu.  Vanjski oblik knjiga, izbor tekstova i njihov raspored, pogotovo u zbornicima, te karakteristike pisma, pravopisa i jezika koji je veoma arhaičan crkvenoslavenski sa elementima narodnog govora, dopuštaju da se bosanski vjerski rukopisi smatraju posebnom cjelinom ravnopravnom svim ostalima unutar slavenskoga svijeta.
Heretička Crkva bosanska priznaje Bibliju prevedenu i pisanu na narodnom jeziku i u tim prijevodima nema puno razlike sa prijevodima pravoslavne crkve, zahvaljujući čemu su očuvani neki kodeksi u pravoslavnim manastirima. Bosanska zbirka rukopisa sadrži najviše četveroevanđelja, zatim Djela apostola, Apokalipse i jedan psaltir kao sastavni dio zbornika, te nekoliki kraćih apokrifni tekstova.


Tabela 6. Vrsta sadržaja rukopisa
Vrsta sadržaja
Broj rukopisa
Evanđelja
13
Apostoli
4
Apokalipsa
3
Psaltir
1
Molitvenik
1


Zbornici

Najobimnije knjige predstavljaju tri zbornika: Hvalov i Mletački početkom 15. vijeka i  Radosavljev zbornik iz sredine 15. vijeka. Žanrovi zastupljeni u Hvalovu i Mletačkome zborniku jesu: evanđelja, apostoli i apokalipsa, uz dodatne sastave i zapise. Jedini sačuvani Psaltir nalazi se u Hvalovu zborniku. Radosavljev zbornik sadrži potpun tekst Apokalipse uz neke kraće tekstove, a najzanimljiviji je upravo zbog rasporeda tekstova: Apokalipsa prva, zatim ide Očenaš, kratke molitve, početak Ivanova evanđelja i Pavlova poslanica Titu.  Očito je da unutar obreda nema pričesti, euharistije niti pjevanja, što je odlika Crkve bosanske.

Apokalipsa
U samom naslovu Apokalipse ističe se da je njen apostol i evanđelist Ivan, kako ga ne bi pomiješali sa Ivanom krstiteljom, koga su patareni prezirali kao onog koji je krštavao vodom a ne Duhom. Apokalipsa je najviše čitan tekst u srednjevjekovnoj Bosni, i zato je bio obavezan u zbornicima, ali njeno mjesto je u ovim zbornicima na početku, za razliku u drugim prijevodima gdje uvijek dolazi na kraju Novog zavjeta. Ivanovo evanđelje je bilo sastavni dio krstjanske Biblije a Apokalipsa je duhovno otkrivenje u kojem Isus objavljuje omiljenom učeniku kako će izgaditi duhovno kraljevstvo u kojem će zlo, na kraju, biti uništeno.
Sva tri bosanska zbornika imaju u 22 glavi Apokalipse svoju varijantu kada je riječ o „stablu životu“. Za bosanske krstijane „drevo životno“ znači ženu. „Drevo životno tvorešte plod dvanadeset krat na mjesec“ odnosi se na narodno vjerovanje da je sposobnost začeća žene u jednom mjesecu ograničena na dvanaest dana. Ove razlike su vidljive i u Mletačkom i Radosavljevom zborniku: u 11  glavi rukopisa treba da bude „I otvrze se crki božijej na nebesi i javi se korabja zavjeta v' crkvi jego...“, gdje Hval kao i drugi bosanski pisci, ispuštaju posljednje tri riječi „v' crki jego“ zbog otpora prema materijalnim crkvama (zgradama).

  
Heretička Apokalipsa
Bečka Tajna knjiga, pisana na latinskom jeziku 12. Vijeka, i Početije svijeta spadaju u  apokrifne i heretične apokalipse bosanskog porijekla kojoj se katoličanstvo svim silama suprotstavljalo. Zbog inkvizicijskih proganjanja Ivanovo tajno evanđelje, jer ga nisu poznavali obični pripadnici crkve, postalo je  tajnom knjigom jer je bila sklonjena s očiju mogućem obnavljanju učenja Ivana evanđeliste.O tome nema puno dokaza u starim bosanskim tekstovima, ali bi ih trebalo tražiti u rimskim katakombama i prvim hrišćanskim zajednicama.
Kad se stave na istu ravan te osobine, mističnost i poznavanje Tajne, skrivene jezgre znanja o Bogu, onda se dobija nevjerojatno jak adut o istovjetnosti autora dviju "naj"...(posebnijih) knjiga u kršćanstvu:  ispitivanja Ivanovo i Apokalipsa. Knjigu je sačuvala Sveta Inkvizicija kao knjigu Misterije zato je nazvana “Tajnom knjigom de Cathares”.

Glose
To su heretički tekstovi koji sadrže komentare najčešće na marginama evanđelja, a odnose se na tumačenja Crkve bosanske. Najčešće krstjani kritikuju vjerske vođe na visokim položajima zbog mita i korupcije, ali kritika zna da se odnosi i na starješine Crkve bosanske koji su zanemarili gladne i siromašne. Prisutnost glosa na marginama kodeksa sa komentarima krstjana jasno ukazuju pripadnost Crkvi bosanskoj u sljedećim: Srećkovićevo evanđelje i Vrutočko evanđelje. Komentari pravoslavnih svećenika sa kletvama ili pogrdama na kodeksima govori da je rukopis pripadao Crkvi bosanskoj kao u Pripkovićevom evanđelju. 

Apostoli
Djela apostola su bila najčešće zastupljena u rukopisima Crkve bosanske. Apostoli su primili Duh Sveti koji njihovu dušu i tijelo povezuje sa Bogom. U Djelima apostola su opisana čuda koja su čnili, moralni način života u istini i poštovanju zapovijestima Boga, koje su prenosili drugima. Ranohrišćanske zajednice su bile organizovane na primjerima prvih hrišćanskih zajednica koje su apostoli organizovali i posjećivali, zajednički se molili i ispovijedali, socijalno i ekonomski pomažući jedni drugima, često je sva imovina bila zajednička. Crkva bosanska je slijedila ovaj primjer zato ne čudi prisutnost Apostola u sačuvanim rukopisima.



LINKOVI TPBBiH:

Google grupa Tragom pisane baštine BiH – Početije svijeta

Google grupa Tragom pisane baštine BiH – Srećkovićevo evanđelje
https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/wAAir9-lFC8


Google grupa Tragom pisane baštine BiH – Vrutočko evanđelje




[1]              Dizdar, Mak. Kameni spavač.Sarajevo : Sarajevo Publishing, 1996. Slovo o čovjeku. Str. 91

Nema komentara:

Objavi komentar