Srednjevjekovna pisana baština Bosne

„Valja proučiti naše rane i kasne medieviste, bez obzira na kome su jeziku pisali (latinski, arapski, turski, perzijski) i izdati njihova djela. Posebno bi trebalo tragati za rijetkim pojedincima što ostaviše po koji zapis ili stih u tami svojih tekijskih i manastirskih ćelija. I u zabitima se i te kako znalo misliti i oštro zabilježiti svaki krik! „[1]

Zato što je i najmanji djelić naše prošlosti bitan za izgradnju velike slagalice o bosanskohercegovačkoj historiji i kulturnoj baštini, jer u svakom od njih je sažeto vrijeme/prostor koji zajedno dijelimo sa našim precima, a svako pojedinačno gledište na isti događaj stvara nove stavove, ideje i događaje koji nadograđuju postojeću historijsku strukturu Bosne i Hercegovine.

Historijska montaža digitalne zbirke Tragom pisane baštine BiH sastoji se od 28 fragmenata bosanskohercegovačkih srednjevjekovnih rukopisa koji su međusobno povezani sa unakrsnim odrednicama, linkovima i uputnicama koje izgrađuju nove međusobne veze unutar samih referenci koje promatrača vode ka novim saznanjima i otkrićima. Podaci prikupljeni o svakom fragmentu su organizovani u zbirne tabele kako bi se uporedili i analizirali, a rezultati tih 28 kratkih priča otvaraju nam jedan sasvim novi svijet pismenosti i slobodne misli koji su naši preci izgradili u najmračnije doba neznanja i inkvizicije Evrope.

Podatak da je samo u periodu od 5. do 15. vijeka rimska katolička crkva ubila 68 miliona „heretika“ govori protiv kakve sile se je Crkva bosanska opirala ustrajno najmanje 4 vijeka, a po nekima su maniheji došli u Bosnu preko Makedonije i prije 10. vijeka. Koliko je nevinih žrtava stradalo u doba samostalnog bosanskog kraljevstva, znaju samo stećci od gromada mramornih izgrađeni, ne slučajno, jer ih je teško uništiti. 28  fragmenata rukopisa predstavlja 28  događaja koja nama, u sadašnjosti, otkrivaju nove odnose i veze. Otuda je Benjaminova fragmentacija historije na njene „otpatke“ aktuelna danas posebno za Bosnu i Hercegovinu jer omogućava da se iznova sagradi novi historijski smisao stavljajući te fragmente jedne pored drugih u nove odnose i vezeu kojima bi bili ugrađene sve „anonimne žrtve“ tokom prošlosti.

---

[1]              Dizdar, Mak. Marginalije na temu o kulturnom nasljeđu. Str. 37. Vidi u: Dizdar, Mak. Izabrana djela. Knj. 3. Eseji; Kritike; Dnevnik. Sarajevo : Svjetlost, 1982.